Zašto bismo se trebali zvati kršćanima? Danas smo liberali pa se zato ne treba pozivati na kršćanstvo da bismo opravdali svoja temeljna prava i slobode. Laici smo pa vjeru možemo smatrati privatnim uvjerenjem. Moderni smo pa držimo da čovjek sve mora sam bez ikakva vodstva koje ne potječe od njegova vlastitoga razuma. Djeca smo znanosti pa nam je dostatno pozitivističko, potvrđeno i dokazano znanje.
Ostalo se ne računa. Europa se ujedinjuje pa onda moramo izbjeći podjele spominjanjem kršćanstva među korijenima europskoga identiteta. U svijetu ponovno izbijaju vjerski ratovi, dakle moramo izbjeći raspirivanje novih žarišta. U vlastitoj kući integriramo milijune muslimana, dakle ne možemo tražiti masovna obraćenja na kršćanstvo. U našim zapadnjačkim društvima prolazimo fazu krajnje ekspanzije prava, dakle ne možemo dopustiti da se Crkva miješa i priječi njihovo uživanje. I tako dalje.
Ova knjiga namjerava odbaciti sve te pa i dakle. Nema dvojbe da su rašireni: čitamo ih u knjigama i novinama, slušamo ih na televiziji i u sveučilišnim predavaonicama, slušamo ih od tolikih intelektualaca, gledamo ih na djelu kod tolikih političara. Bombardira nas s tolikih strana ovo nijekanje vjere, posebice ovo otpadništvo od kršćanstva pa je pravo čudo da se netko još protivi. Ja se protivim. (…)
Moje je stajalište laika i liberala koji se obraća kršćanstvu pitajući ga o razlozima nade.