Sveti Tarzicije mučenik je iz prvih kršćanskih vremena. O njemu je zabilježio sveti papa Damaz krajem 4. stoljeća slijedeće: Sveti Tarzicije nosio je svete Tajne (posvećene Hostije) kroz rimske ulice i neznabožačka ruka htjede pogrditi svete Hostije, ali mladić je radije pošao u smrt, nego da bijesnim psima dopusti da pogrde Tijelo Spasitelja Isusa Krista. Ubiše ga pogani i on postade kršćanski mučenik u mladenačkim danima. Papa Damaz ga uspoređuje s prvim kršćanskim mučenikom svetim Stjepanom, koji pogibe zasut kamenjem u Jeruzalemu. Vjerojatno je i Tarzicije bio zasut kamenjem.

Međutim, poznalo je iz povijesti, da Tarzicije biješe jedan od akolita (pomoćnik kod Oltara) pape Stjepana. I., koji je umro 257. godine za vladanja cara Valerijana. Iste godine jedan papin akolit bijaše ubijen kod Kalistova groblja na Apijskoj cesti. Koliko je imao godina? Ne zna se sigurno, ali akoliti su bili mladići, koji su često zamjenjivali đakone u nekim službama (đakoni su prvi uz biskupe, odnosno svećenike kod Olatara).

Od prošlog stoljeća ime Tarzicijevo postalo je vrlo poznato nakon što je kardinal Wiseman napisao roman pod naslovom Fabiola ili Crkva katakomba, koje je, djelo prevedeno skoro na sve jezike i nebrojeno je onih, koji su to djelo s napetošću čitali.