Denisa sam poznavao od djetinjstva. Mislim da sam ga poznavao bolje nego samog sebe, i bio je bolji, duša mu je bila jasna, otvorena. Neke od zgoda koje sam prikazao u ovim pripovijestima doživjeli smo zajedno, neke mi je on sam ispripovjedio. Sjedili bismo tako u sumrak na obali; bilo je kao da svojim očima gledam sve što on pripovijeda. Tako smo proživjeli zanimljive predratne, ratne i poratne godine, -- doba kad se naša domovina bila našla u vlasti bezbožnog komunizma. Kad sam pošao sve to pripovijedati sadašnjoj djeci, uvijek sam se bojao da će mnogima od vas sve to izgledati jako daleko. Ali, zar nije dobro da malo zavirite u svijet djetinjstva svojih djedova?
Denis je umro jednog tužnog zimskog dana pred mnogo godina - negdje sredinom dvadesetog stoljeća. Nije postao svećenik kako je to živo želio.
Pisac